Uobičajeni materijali za plastične čaše za jednokratnu upotrebu uključuju polipropilen (PP), polikarbonat (PC), polietilen tereftalat (PET), polistiren (PS) i polimliječnu kiselinu (PLA).

Prema kodeksima za reciklažu plastike, otpornost na toplotu značajno varira među materijalima: PP (šifra 5) može izdržati temperature do 120 stepeni, dok je PET (šifra 1) otporan na toplotu-do 65 stepeni; PS (šifra 6) je otporan i na toplinu i na hladnoću, ali nije siguran u mikrotalasnoj{6}}i. Čvrstoća na pritisak također varira ovisno o materijalu; tradicionalne plastične čaše (kao što su one napravljene od PP, PS ili PET) imaju čvrstoću na pritisak u rasponu od 26 N do 975 N, dok se PLA čaše kreću od 26 N do 151 N. U pogledu toplinske izolacije, jednokratne papirne čaše općenito nadmašuju plastične čaše za jednokratnu upotrebu; valovite i duple-šuplje papirne čaše nude najbolju izolaciju, s temperaturom površine koja se razlikuje za više od 20 stepeni u poređenju sa standardnim plastičnim čašama obloženim PE{15}}

Neke čaše za jednokratnu upotrebu koje se prodaju kao "razgradive" ne uspijevaju se potpuno razgraditi-pokazujući stopu raspadanja od 0%-u testovima koji simuliraju uslove industrijskog kompostiranja, zbog uključivanja ne-nerazgradive PP plastike. Testovi pokazuju da nije otkrivena mikroplastična migracija u uzorcima PS, PET ili PLA čaša nakon dva sata potapanja u kipuću vodu. Neki nekvalitetni proizvodi predstavljaju rizike u pogledu prevelikih nivoa štetnih supstanci; na primjer, prekomjerni ostaci 3-hloro-1,2-propandiola - koji je Međunarodna agencija za istraživanje raka (IARC) klasificirala kao supstancu Grupe 2B "moguće kancerogena za ljude" - otkriveni su u određenim proizvodima.

Plastične čaše moraju biti u skladu sa standardima kao što su *Nacionalni standard za sigurnost hrane za plastične materijale i predmete koji dolaze u kontakt sa hranom* (GB 4806.7) i *Plastične čaše za piće* (QB/T 4049); uobičajena područja ne-usklađenosti uključuju integritet brtve i otpornost na udar.